Negdje nekada
Nemam glasa da progovorim,
a ne mogu ni da razmišljam.
Jedino ću voljeti:
drvo - kada se pretvorim u djetlića,
vodu - ako budem biljka,
nebo - ponekada se nazovem pticom,
jabuku - možda postanem crv.
A, šta sam sada?
Nemam glasa,
nedostaju mi razmišljanja o običnim stvarima.
Povjerovat ću da sam djelić onoga
za što kažu da ne postoji.
Medina Džanbegović